POVIJEST ORIJENTALNOG TRBUŠNOG PLESA

Korijen orijentalnog trbušnog plesa seže u daleku prošlost i veže se uz rituale plodnosti i sa kultom Božice-Velike Majke.
Sakralni ples izlazi u javnost oko 5. stoljeća, preko romskih plemena koja iz Indije počinju migrirati po svijetu. Trbušni ples razvija se na različite načine u svakoj zemlji u koju su Romi došli,sukladno domicilnoj tradiciji.
U Turskoj,uslijed zatvorenosti islamske religije,ples se izvodi uglavnom među ženama i to u javnim kupalištima, haremima i ostalim društvenim sjedištima okupljanja žena.
Romske skupine plesačica i glazbenika u Turskoj nazivali su se “chengi“ i izgradili su stil koji je temelj mnogih pokreta u današnjim trbušnom plesu.
Kako su Romi nastavili svoje migracije južno u Egipat, nastupi postaju slobodniji i više se ne izvode samo za žene. Pleše se za široku javnost na različitim proslavama, svadbama, trgovima i romske plesačice dobivaju naziv «ghawazee».
Prekomorskim migracijama u Španjolsku,u kontaktu s maorskom tradicijom,razvija se nova verzija trbušnog plesa-„zambra mora“,koja će postati temelj današnjeg slavnog flamenga.
U početku 19. stoljeća javni nastupi «ghawazee» plesačica se zabranjuju i ples se seli u specijalizirane zatvorene prostore što dovodi do stvaranja egipatskog kabaretskog stila.
Zapad se upoznaje s ovom formom plesa dolaskom stranih turista na područje Srednjeg istoka. Dolaskom plesnih skupina u London, Pariz i Chicago popularnost trbušnog plesa širi se i na Zapad, posebice preko hollywoodske filmske produkcije.

STILOVI TRBUŠNOG PLESA

Kroz povijest su se razvili različiti stilovi trbušnog plesa: egipatski, turski, libanonski,romski, američki “plemenski“ ili „tribal“ te različite izvedenice samog plesa kao npr.fitness belly dance,aero belly dance,astro belly dance…
Za svaki taj pojedini stil plesa postoje specifični kostimi i muzika, te svaki ima svoje posebne karakteristike.
Egipatski stilse odlikuje elegancijom i zatvorenijim kostimima.Najčešće je individualan i uz tradicionalne folklorne ritmove(baladi, saidi…), pleše se i uz modernu arapsku pop-glazbu.Spektakularne su i plesne izvedbe sa štapom i mačevima.
Turski stil je energičan i dinamičan s naglašenim ondulacijama torza i plesom na podu.Veoma je erotiziran pa su i kostimi, sukladno tomu, vrlo otvoreni i provokativni.
Libanonski stil je negdje na pola putaizmeđu egipatskog iturskog,nešto senzualniji od egipatskogali i elegantniji od turskog stila.
Američki tribalni stil je kombinacija egipatskog i turskog stila s elementima španjolskog flamenka,romskog plesa i različitih orijentalnih utjecaja,a naročito indijske yoge.
Izrazito je moderan i naglašeno individualističan,slobodno miješajući različite plesne i etničke utjecaje.Sami kostimi izražavaju taj duh,koristeći mnoštvo elemenata romske ,indijske i centralno-azijske tradicije.
„Ciganski“ trbušni ples je moderna fuzija orijentalnog plesa sa romskim plesom.Izvodi se na romsku glazbu u „ciganskoj“ kostimografiji i koreografiji.Vrlo je blizak našem duhu i stoga veoma popularan u našoj sredini.

na vrh stranice